Od malih nogu me fasciniralo ljudsko biće kao cjelina. Njegove misli, osjećaji i postupci. Zanimalo me kako funkcioniraju odnosi, dinamika koja oblikuje porodice, partnerstva i grupe, te zašto su ljudi toliko različiti. Posebno mi je bilo interesantno sagledati unutrašnje procese i razumjeti funkcionisanje psihe.
Istovremeno, i moja vlastita iskustva su odigrala ulogu. Kroz teške situacije shvatila sam koliko su dragocjeni razumijevanje, refleksija i podrška. Željela sam iskoristiti ovo znanje da pomognem drugima i usput, da rastem u vlastitom ličnom razvoju.
Za mene, biti psiholog znači održavati siguran prostor gdje ljudi mogu iskusiti sebe i gdje se mogu odvijati nove stvari.
Psihoterapija otvara mogućnost svjesnijeg, hrabrijeg i ispunjenijeg života. Ne izbjegavajući teške istine postojanja, već i stvarajući prostor za njih. Upravo u tom suočavanju s onim što boli leži prilika za jasnoću, unutrašnju snagu i trajnu promjenu.